Piše: Hana Kazazović
Ne želim nikome pametovati niti se postavljati kao osoba koja zna više od drugih. Ipak, nemam namjeru kupovati bilo šta s TEMU-a. Priznajem, nekoliko sitnica sam kupila na Aliexpressu, stvari koje nisam mogla naći ovdje i koje su mi se učinile simpatičnima. Međutim, moram reći da je 90% tih kupovina bilo nepotrebno, a pokazale su se i kao nekvalitetne, zbog čega sada gotovo da ništa ne naručujem od tamo.
TEMU se pojavljuje na našem tržištu vrlo agresivno, ulažući mnogo u domaći marketing i angažujući influensere da nas ubijede kako moramo kupovati s te platforme kao da nam život o tome ovisi. Vidjela sam nekoliko objava, ali i one koji su odbili suradnju s njima.
I to je u redu – svatko bira svoje mjesto u konzumerističkom svijetu.
Ja lično nastojim što manje kupovati, iz nekoliko razloga:
Minimalizam
Težim minimalizmu i ne volim gomilanje stvari. Previše stvari me čini nervoznom i često me zbunjuje. Volim kada imam pregled nad onim što posjedujem, bilo da je riječ o odjeći, obući ili sitnicama. Čak i knjige poklanjam, jer vjerujem da je bolje da kruže i da ih drugi čitaju, nego da skupljaju prašinu na mojim policama.
Stvari me ne definišu
Vjerujem da me stvari koje imam ne određuju, i iskreno, ne volim kupovinu. Zato se posebno radujem kad mi netko pokloni odjeću – to mi ne predstavlja nikakav problem. Većina moje garderobe, možda čak 80%, su pokloni. Nosim i bratovu odjeću, kao i stvari prijatelja. Ok, nije da se mogu pohvaliti nekim stilom, to svakako 🙂 Ali je meni uvijek kod odjeće bilo osnovno da mi je udobno. Ako mi nije udobno, neće mi pomoći ni to što je najmodernija stvar na svijetu.
Podržavam lokalno
Kada kupujem, volim podržati lokalne proizvođače. Svjesna sam da jedna kupovina ne može spasiti svijet, ali sve što radim pokušavam posmatrati kao nešto što ima veći uticaj. Ne trebaju mi beskorisne stvari koje će putovati hiljadama kilometara samo da bi me zabavile na nekoliko dana, a zatim skupljale prašinu.
Jeftino je, da, ali često se ispostavi da je i nekvalitetno.
Na kraju, važno je spomenuti i psihološke taktike koje TEMU koristi. Lazar Džamić je govorio o tome kako su Kinezi primijenili princip gejmifikacije u marketingu TEMU-a. Pretpostavljam da su brojni psiholozi radili na kreiranju te platforme – od tajmera koji odbrojavaju, do ‘točkova sreće’ koji nas podsjećaju na igre na sreću. Sve te metode ciljaju na izazivanje istog efekta u mozgu kao i igre na sreću. Osim toga, postoje i analize o sumnjivim sastojcima u proizvodima, kao i o etičkim aspektima, poput ropskog rada.
Sve ovo za mene predstavlja dovoljan razlog za jedno veliko ‘ne’. Pozivam i vas da razmislite kako trošite svoj novac. Cijena nas uvijek privuče, ali svi znamo iz iskustva da nas jeftine stvari često koštaju najviše.
1 thought on “Kupovati ili ne: Moj stav o TEMU-u i konzumerizmu”