Piše: Hana Kazazović, foto: bnp.ba
Sinoć sam u BNP Zenica pogledala predstavu Drama o Mirjani i ovima oko nje, urađenu po tekstu Ivora Martinića. I moram priznati da je i ovo bilo jedno zanimljivo iskustvo. Ova drama mi je otvorila niz tema za razmišljanje, i vjerujem da se to desi svakome ko se prepozna u likovima i njihovim unutrašnjim previranjima.
Moram na početku reći da je meni uvijek posebno užitak gledati Snežanu Vidović u zahtjevnoj ulozi, jer ona igra ulogu Mirjane. Njeno umijeće je takvo da kroz svaku scenu, u svakoj riječi i pokretu, potpuno oživi lik i saživi se s njim. Sva emotivna previranja i neizrečene misli je prenijela s potpunom autentičnošću, te tako predstavila lik koji je krhak, ali istovremeno duboko ljudski i prepoznatljiv.
Martinić nam kroz lik Mirjane prikazuje jednu složenu svakodnevicu, niz napetih susreta s bliskim ljudima koji, uprkos vezama koje ih drže zajedno, ostavljaju osjećaj udaljenosti i nepovezanosti. U predstavi igra osam likova, gdje je njih sedam (bivši muž, kćerka, majka, šef, njegova žena, komšinica Grozdana i kolega s posla) stalno prisutno i povezano s Mirjanom. Priče se smjenjuju i, iako sve vrijeme posmatramo istu scenu koja se ne mijenja, njihovi susreti i dinamika stvaraju doživljaj promjenjivog svijeta oko nje. To je, vjerujem, rezultat promišljenog rada režisera Nermina Hamzagića i dramaturškinje Asje Krsmanović, koji su na sceni uspjeli dočarati ne samo povezanost likova, već i savremeni osjećaj tjeskobe i izolacije.
Posebno mi se dopalo kako Drama o Mirjani i ovima oko nje oslikava suptilne tenzije u našim svakodnevnim odnosima. Likovi se prepliću u Mirjaninom životu – majka, bivši muž, kćerka, komšinica – svi oni donose svoja očekivanja, ljubavi i strahove, koji se u tom susretu često sudaraju. Autor kroz ovaj niz naizgled običnih susreta suptilno prikazuje koliko su u stvari naši odnosi složeni i koliko često prolazimo jedni pored drugih s neizrečenim pitanjima i osjećanjima.
Likovi u predstavi reflektuju dio nas – ljude koji balansiraju između prošlih iskustava, trenutnih očekivanja i nerealizovanih želja. Kroz Mirjanin život, isprepleten s njenim bližnjima, Martinić kao da nas podsjeća da u modernoj svakodnevici rijetko imamo priliku da jedni druge zaista čujemo i razumijemo, iako za tim stalno težimo. Ili možda imamo priliku, a ne želimo? I to je tema za razmišljanje ili eventualnu diskusiju.
Drama o Mirjani i ovima oko nje otvara prostor za razmišljanje o našim svakodnevnim borbama i nesigurnostima. Upravo zato preporučujem da pogledate ovu predstavu, jer kroz nju možemo osjetiti i sopstvene prećutne dileme i suočiti se s pitanjem: koliko zaista poznajemo ljude koji su nam najbliži?
