Piše: Hana Kazazović
Da li ste ikada odustali od odlaska na događaj samo zato što nemate s kim? Nedavno sam pročitala kako neko piše da ima kartu za pozorište, ali nema društvo. Odgovorila sam toj osobi da već neko vrijeme idem sama u pozorište i da mi je to jedno od najboljih iskustava. Potičem vas da pokušate isto – možda se iznenadite koliko vam prija!
Prvi koraci ka samostalnosti
Ne, nisam rođena s ovom vrstom samopouzdanja. Introvert sam, oduvijek zaljubljena u mir i tišinu, gdje su kauč i knjiga moja zona komfora. Ali u jednom trenutku shvatila sam da propuštam stvari koje volim samo zato što čekam društvo.
Prvi veliki korak bio je odlazak u kino – sama. Sjećam se, bio je prvi januar, tmurno i sivo, savršena atmosfera za ostati kući. Moj muž nije bio zainteresovan ni za film ni za termin, pa sam odlučila otići sama. I pogodite šta? Preživjela sam! Još bolje, uživala sam.
Solo putovanja: Testiranje granica
Nakon toga sam svoje granice testirala i na putovanjima na koja sam išla radi intervjua. Sama u Mostaru, sama u Bijeljini, istraživala sam gradove i spavala u smještajima koje sam sama odabrala. I bilo mi je divno. Niko me nije pitao zašto u 6:30 ujutro idem Aleksi Šantiću na grob ili kako to da trošim dva sata hodajući uz Neretvu. To je ta sloboda koja dolazi s tim da sebi budemo jedino društvo.
Pozorište – moje mjesto slobode
U posljednja 2-3 mjeseca pogledala sam 6-7 predstava u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica, sve sama. Iskreno, ni u jednom trenutku mi nije bilo neprijatno. Moj muž i ja imamo različite interese kada je riječ o predstavama – ono što mene zanima njemu često nije privlačno, i obrnuto. Zato sam odlučila da ne čekam, nego da uživam na svoj način.
Pozorište nije prostor rezervisan za elitu; ono pripada svima nama. To nije ceremonijalni ritual za odabrane, već mjesto gdje kultura spaja ljude – pa makar i sami došli.
Naravno, ne dolazim u trenerci, ali nisam ni od onih koji pozorište vide kao modnu pistu. Meni je važno uživati u predstavi, bez objašnjavanja šta želim gledati ili zašto.
Šta sam naučila?
Sa godinama dolazi i spoznaja da mnogo manje marimo za tuđa mišljenja. Nije važno šta će neko misliti o tome što ste sami – dokle god uživate i ne povređujete nikoga. Odlazak u pozorište, kino, na izložbu ili putovanje ne mora zavisiti od nekog drugog. Vi ste sami sebi dovoljni.
Poziv na akciju
Ako čekate društvo za nešto što volite – nemojte. Idite sami. Pokušajte. Možda vas to izvuče iz zone komfora i otkrijete da je upravo to iskustvo koje ste čekali.
I možda se upravo tamo i vidimo – u pozorištu. 😊
