Predstava „Siročad” po tekstu Dennisa Kellyja, koju sam konačno pogledala u izvedbi Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, ostavila je na mene dubok i pomalo mučan utisak. Pod režijom Ivana Plazibata i u glumačkim izvedbama Enesa Salkovića, Snežane Vidović i Zlatana Školjića, ova napeta i teška drama o porodici, nasilju i moralu u savremenom društvu dočarana je s velikom emotivnom snagom.
Jedna od ključnih tema predstave je moralna dilema – kako reagovati kada je član porodice upleten u nešto strašno, a vi se suočavate s odlukama koje neminovno mijenjaju vaš život i živote ljudi oko vas? Gledajući predstavu, mogla sam se poistovjetiti sa svakim od likova na neki način, ali istovremeno sam imala osjećaj da ne bih reagovala kao nijedan od njih. To je čudan, gotovo uznemirujući osjećaj, jer predstava postavlja pitanje: Šta bismo svi mi uradili u sličnoj situaciji?
To je ono što mi je glavni utisak nakon gledanja predstave – diskusija sa sobom o tome kako bi svako od nas postupio u sličnoj situaciji. Jer to navodi gledaoce da se zapitaju gdje leže njihove vlastite granice moralnosti i koliko smo spremni da ih pomjeramo zarad onih koje volimo.
Atmosfera u predstavi je stalno napeta, a režija Ivana Plazibata uspijeva zadržati tu tenziju tokom čitavog trajanja, ne dopuštajući publici da se opusti ili nađe jednostavno rješenje. Enes Salković, koji je odigrao ulogu Dannyja, briljirao je u prikazu lika čija stabilnost polako nestaje pod pritiskom (zbog čega je zasluženo dobio nagradu za najboljeg glumca na 14. međunarodnom festivalu glumca „ZAPLET” u Banjoj Luci 2022. godine). Zlatan Školjić, u ulozi Liama, je dočarao lik brata uhvaćenog između očaja i pravdanja svojih postupaka, i takođe je nagrađen na istom festivalu kao najbolji mladi glumac. Njihove izvedbe čine predstavu dodatno upečatljivom, potvrđujući njen kvalitet i značaj. Snežana Vidović je takođe standardno dobra u svojoj izvedbi.
Iako je predstava teška i mučna za gledanje, smatram da je to njena najveća snaga. „Siročad” nas primorava da se suočimo sa moralnim dilemama koje rijetko imamo priliku preispitati u svakodnevnom životu. Kroz napetu atmosferu i kompleksne odnose među likovima, postajemo svjesniji koliko su naši izbori ponekad uslovljeni strahom i ljubavlju.
Upravo zbog toga i uprkos težini teme, preporučujem ovu predstavu. Ona otvara prostor za razmišljanje i razgovor o pitanjima koja su univerzalna i relevantna za sve nas. Gledanje ove predstave nije jednostavno iskustvo, ali je vrijedno svakog trenutka jer nas podsjeća da je suočavanje sa složenim pitanjima često najvažniji korak ka razumijevanju sebe i svijeta oko nas.
Na kraju moram dodati da je predstava urađena po tekstu Dennisa Kellyja, i bez obzira na to savršeno je primjenjiva u našem kontekstu, jer postavlja univerzalna pitanja o odgovornosti i nasilju koje se tiču svakog društva. Premijerno je izvedena 2021. godine, ali je svevremenska jer teme kojima se bavi nažalost ne gube na aktuelnosti.
Napomena: Predstava se kao kamerna postavka izvodi na centralnom dijelu Velike scene, gdje su pripremljeni prostor za igru i prostor za publiku kapaciteta 70 gledalaca. Predstava traje 80 minuta i namijenjena je publici 16+.
